Wednesday, April 14, 2010

Zinaida Hipius

Zinaida Hipius je bila pesnik ruskog simbolizma i neposredni svedok zbivanja u Petrogradu za vreme oktobarskog prevrata. Porodica Hipius je nemačkog porekla. Godine 1888. je upoznala svog budućeg muza, Dimitrija Mereškovskog a 1889. odlaze u tada Peterburg. Za vreme već pomenutog oktobarskog prevrata, Zinaida je pisala dnevnik i pri tom rizikovala svoj zivot, jer je takvo pisanje bilo strogo zabranjeno. Ona belezi da je od jeseni 1919. god. bilo nemoguće pisati jer su počele kruziti glasine o tome, iz tog razloga je prepustila svoj dnevnik nekim ljudima (koje ne navodi) da ga zakopaju van grada. Prilikom bekstva u Poljsku (24.12.1919. god. sa muzem i prijateljem Filosofom bezi u Poljsku a odatle u Pariz) dnevnik je ponela sa sobom. Taj dnevnik će biti objavljen pod nazivom Peterburški dnevnik 1919. U Parizu Zinaida učestvuje u organizovanju knjizevno-filozofskog društva Zelena lampa. Na prvom kongresu ruskih pisaca u emigraciji, u Beogradu, 1928. odlikovana je ordenom Sv. Save. Umrla je 1945. god.

Posle neuspele revolucije iz 1905. god. inteligencija u Rusiji (kojoj su pripadali i Zinaida i njen muz) je, ako ne ojačala, ono se proširila. Ona je bila sjedinjena negiranjem samodrzavnog rezima. Politika im je bila prvi zivotni interes. Ne ulazeći ni u jednu partiju, Dimitrije i Zinaida imali su doticaja sa svima, mada su bili najnaklonjeniji socijalistima-revolucionarima. Radili su za organizaciju Svetska knjizevnost (osnovana pod pokroviteljstvom Maksima Gorkog i Tihonova). Posao im se sastojao od prevoda i kucanja dela ( štampanje knjiga je bilo obustavljeno). Mereškovski su imali najoriginalniju religijsku koncepciju. U Zinaidinim pismima nalazimo glavnu nit njenog pogleda na svet: volja i molitva.

Pred proleće 1919. god. u Rusiji je sve bilo, uz pomoć brojnih dekreta, nacionalizovano tj. boljševizovano. Sve se smatralo drzavnom svojinom. Otete prodavnice, preduzeća i fabrike su zatvarane; oduzimanje prava trgovine dovelo je do prekidanja svake trgovine uopšte, do zatvaranja svih prodavnica i do strašnog razvitka nelegalne trgovine. "Rusijom sada upravlja ništavna gomila ljudi prema kojoj se sav ostali deo stanovništva, u ogromnoj većini, odnosi negativno i čak neprijateljski", piše Zinaida. Za studentima je postojala posebna hajka, univerzitet je bio uništen.

Ono što autorka Peterburškog dnevnika slika jeste polozaj intelektualca u takvom vremenu, u kojem on ne moze fizički da prezivi ukoliko nije najamnik drzave, u vremenu u kome se čovek likvidira ukoliko kritikuje praksu ili teoriju pobednika. Sve to je vodilo slomu inteligencije kao takve.

Peterburški dnevnik nam pruza povoda da kao jedno od glavnih obelezja sovjetskog društva ratne 1919. god. istaknemo teror. Zatim, dvostrukost društvenog zivota npr. glavni cilj polulegalne izdavačke kuće M. Gorkog je bio da nagomila knjige koje bi u slučaju propasti boljševizma bile objavljene. Dosada-zapaza se u svim sferama zivota kao i na političkoj sceni, kako pesnikinja kaze: "...dosada bez nade i straha..." Jedna ideja, jedan program, jedna istina. Takodje, upadljivo svojstvo novog društva je apsolutna vladavina politike, i u tom smislu politika postaje sudbina svih staleza i grupa, a ponajviše inteligencije.

Hipiusovu nisu mimoišle ni otrovne strele lazi: izmedju dva rata su je posebno napadali. Tako je Bozo Bulatović, priredjivač antologije ruske poezije XX veka 1966. god. naveo da je pronadjen spisak pesnika koje treba streljati ako se vrati carski rezim, na tom spisku se nalazila i Zinaida Hipius.

Pesme(Oni/i druge pesme//) Zinaide Hipius mozete pronaći u časopisu Gradina, Niš 1987.god., br. 1. str 56-59, u prevodu Ljiljane Jovanović
_________

Izvor: Zinaida Hipius, Peterburški dnevnik 1919. Oktobarska revolucija očima njenih zrtava, Beograd 1989.

No comments:

Post a Comment