Sunday, February 3, 2013

Božidar Vuković

Prvu srpsku štampariju osnovao je zetski gospodar Đurađ Crnojević na Cetinju 1493. godine. U Veneciji je nabavljena štamparska presa sa alatom, dok su slova, matrice, oprema, ilustracije knjiga, izrađeni na Cetinju.  Iz cetinjske štamparije izašlo je, izgleda, samo pet knjiga: Oktoih prvoglasnik 1493/94 (postoji kopija ove knjige u Britanskom muzeju), Oktoih petoglasnik iz istih godina, Psaltir s posledovanjem 1495, Trebnik i Četvorojevanđelje 1495/96.
Cetinjska štamparija nije dugo radila. Sa padom Zete 1496. prestaje i ona da postoji. Ipak, poduhvat koji je tako sjajno započet, izdavanjem prvih srpskih štampanih knjiga, nastaviće se u dva smera: kroz rad Božidara Vukovića u Veneciji i braće Ljubavića u Goraždu i ostalih manastirskih štamparija u Srbiji (Rujno, Gračanica, Mileševa). 

Biografija Božidara Vukovića

Na osnovu njegovih knjiga možemo zaključiti da je Božidar rođen posle 1465. godine. U svom Psaltiru iz 1519/20. potpisuje se kao " Božidar Vuković od Đurića, Podgoričanin". 
Krajem XV veka, nakon Turskog prodiranja na Balkan, Božidar zajedno sa bratom Nikolom, dolazi na teritoriju Venecije. Venecija je bila jedan od centara štamparske delatnosti u Evropi i Božidar je, iskoristivši svoja sredstva, pokrenuo štampariju 1519. ili 1520.
Božidar se oženio devojkom iz ugledne porodice Della Vechia, čije prezime je dodao svome i po njemu bio poznat u Italiji. Često se nazivao vojvodom ali je nepoznato ko i kada mu je dodelio tu titulu.
Po njegovoj želji, nakon smrti je vraćen u svoju rodnu zemlju i sahranjen u manastiru Starčeva Gorica. Njegov sin, Vićentije Vuković preuzeo je štampariju i nastavio da se bavi očevim poslom.

Delo

Štamparska delatnost Božidara Vukovića u Veneciji može se podeliti na dve faze:
I Štampanje Služabnika i Psaltira sa posledovanjem i časlovcem 1519/20.
II Štampanje Zbornika, Molitvenika, Oktoiha petoglasnika, Mineja i Molitvenika trebnika 1536/40.
Knjige su štampane na crkvenoslovenskom.
Svoj poduhvat pravdao je patriotskim ciljevima, video je svete knjige na grčkom, francuskom i drugim jezicima pa je želeo da i njegov narod ima iste na svom jeziku.
Knjige iz svoje štamparije je dostavljao monasima preko Kotora i Dubrovnika.
Božidar je sastavio dva testamenta. U prvom je štampariju ostavio manastiru na Skadarskom jezeru a u drugom svom sinu Vićentiju pod čijim rukovodstvom štamparija nastavlja da radi do 1597.
Tokom prve polovine XVI veka postojale su štamparije u Beogradu, Skadru, Mileševi, Goraždu. Ali u drugoj polovini ovog veka, štamparska delatnost prestaje pod pritiskom Turaka. Knjige su se štampale u Rusiji i odatle su, u malom broju, stizale u manastire i škole.

Fotografija desno predstavlja deo Služabnika iz 1554. koji je štampao Vićentije Vuković po ugledu na isti svoga oca. Delo se sastoji iz 234 strane ukrašene renesansnim elementima koji se prepliću sa tekstom.

O životu i delu Božidara Vukovića pisala je Katarina Brajović u istorijskom romanu pod nazivom "Štampar i Veronika", koji je za tu godinu, ušao u uži izbor za NIN-ovu nagradu.

________________________________
ISN, Beograd 1982, 467,503str.
en.wikipedia.org/Božidar Vuković
politika.rs/kultura
montenegrina.net/Istorija

No comments:

Post a Comment